Tko sam ja?

 

Moje ime je Irina Kacian Ivetić. Ja sam NLP trener, Wingwawe coach i Theta Healing praktičar, dobar sam slušač, prijatelj i osoba od povjerenja. Otvorenog sam uma, prihvaćam različitosti i u njima uživam jer su dokaz obilja ovog svijeta. Veselog sam duha, spremna na rad, učenje i poučavanje, ali i na druženje, šale i moju najveću ljubav – putovanja.

Odrasla sam na 9. katu novozagrebačkog nebodera. Iz djetinjstva se sjećam osmijeha, parkova, livada i sunca, ponekih prijatelja i naravno svoje obitelji. Odrastajući tako stvarala sam i neka uvjerenja koja su mi se ponekad srušila u nekim smiješnim situacijama. Tako sam na primjer odrasla u uvjerenju da kada se školuješ, to znači da moraš završiti osnovnu školu, pa srednju pa fakultet. S nikime nisam o tome razgovarala dok nisu krenuli upisi na fakultet i većina mojih prijatelja je rekla da ne idu na faks. Ne moram vam ni reći što se događalo u meni. Šok i nevjerica: što će ti roditelji reći, smiješ li ti uopće ne ići na fakultet? Hahaha.. e, da. Tada sam prvi put pomislila da nije sve baš onako kako su me učili.

“Na početku, snovi se čine nemogućim, zatim nevjerojatnim, a zatim neizbježnim.” Christopher Reeve

Ne znam točno kada sam otkrila svoju znatiželju i ljubav za učenjem i poučavanjem, mislim da je tu ipak netko drugi odigrao svoju ulogu ubacujući me u nezamislive situacije koje su me tjerale da učim, a nakon toga, da onima kojima ostavljam svoje poslove, prenosim sva svoja znanja.

Unatrag dvadeset i pet godina završila sam tri fakulteta, mnogobrojne edukacije i usavršavanja, ovisno o tome što mi je trebalo za posao koji sam u tom trenutku radila. Školujući se, upoznala sam veliki broj ljudi od kojih se nekolicina izdvajala. Prvi neobičan susret dogodio se prije desetak godina bio je s kolegom studentom s kojim sam nedugo nakon prvog razgovora započela neke, tada za mene neobične, razgovore. Bavio se reikijem. Za nepuna dva mjeseca postali smo prijatelji koji su često komunicirali. Naučio me meditaciji, a ja volim reći da su me ti razgovori probudili iz nekog neobičnog sna. Tada je krenulo moje putovanje koje još uvijek traje.

Danas, deset godina od onog prvog susreta znam kojim putem idem, poznajem sebe i razumijem druge, njihove potrebe, strahove i izazove. Promatram svijet oko sebe izoštrenim čulima. Osjećam, pratim, slušam. Slušam ne samo druge, već ponajprije sebe kako bih pomogla drugima.

Svaku osobu cijenim i smatram da smo svi jednako vrijedni i da svatko zaslužuje priliku realizirati sebe i biti sretan.

Ako ste se na svom životnom putu spotaknuli i pali te nemate snage za dalje, ne vidite svrhu, ne prepoznajete cilj, tada prihvatite moju ruku, prijavite za konzultacije sada i ovdje !

Pomoći ću vam da ustanete, podsjetiti vas kako se hoda, a dalje koračajte sami.

Sretan vam put!